Bezbroj glasova između dva nepostojanja se ljulja.
Osluškujem ih i u svakom tražim svoj glas.
Zatim me podne razveje na kratka dnevna trajanja.
Tri duga vlakna svetlosti, upletena u zrak,
Dovlače suze u moje raširene oči.
Nigde celine, samo zrnca sličnosti.
Пријавите се на:
Објављивање коментара (Atom)
Нема коментара:
Постави коментар