Na granici svetlosti i mraka sviće
rastojanje između nas dvoje.
Krhku telesnost muči strah
od onoga što će biti.
Što je bilo u nama vera izgubilo se.
Što je bilo u nama sumnja ispunilo se.
Ne opažamo više ni smenu godišnjih doba.
A šta tek reći o jednom danu, minutu, sekundi...
Nekoliko poteza tušem i jutarnje vesti
spasavaju nas od galaktičkog ćutanja.
Na pepelu intimne iluzije prebrojavamo sitan novac,
i dok se još ništa pouzdano ne zna, osmehujemo se
dodiru haljine na mojoj koži.
Пријавите се на:
Објављивање коментара (Atom)
Нема коментара:
Постави коментар